Tanja Bošković rođena je 27. juna 1953. godine u Beogradu, ali je do 17. godine živela u Aranđelovcu gde je završila osnovnu školu i gimanziju. Potiče iz ugledne porodice i majka Ivanka i otac Velizar su joj bili profesori književnosti, a ima sestru Slavenku koja je dve godine mlađa od nje.
U Beogradu je upisala Fakultet dramskih umetnosti u klasi profesora Predraga Bajčetića, a na klasi je bila sa Goricom Popović, Jelicom Sretenović, Radmilom Živković, Zlatom Numanagić i Brankom Jerinićem. Nakon što je 1973. godine diplomirala, krenula je njena uspešna karijera.
Tokom svoje dugačke i plodne karijere, Tanja je bila zvezda mjuzikala Pozorišta na Terazijama, a 1986. godine je postala stalni član Ateljea 212. Priznala je da joj se dešavalo da ovacije traju i po 20 minuta nakon izvođenja predstave. Ipak, sreće u ljubavi nikada nije imala.
“Nekad sam jako patila što su me frajeri ostavljali brzo, bez objašnjenja. Mislila sam da sam dosadna i najgora na svetu kad me niko ne voli. U stvari, nisu me voleli onako kako sam očekivala: bezuslovno i do kraja života”, rekla je ona jednom prilikom. “Meni je žao što nisam uspela da bivam udata. Prosto mi nije Bog dao taj dar, dao mi je druge darove. Na tome sam beskrajno zahvalna. A ovo nisam umela” , priznaje ona.
Volela je jednom jako, ali ta ljubav se završila krahom, a raskid je ostavio neizbrisiv trag. Tanja iz veze sa rediteljem Dejanom Karaklajićem ima dvoje dece, ćerku Lanu i sina Đorđa. Vezu je on prekinuo rečima: “Ne vredi, ti si udata za pozorište”, ispričala je Tanja jednom za “Ekskluziv”. Ćerka je krenula njenim stopama i bavi se glumom, a sin je završio Fakultet političkih nauka i početkom 2014. godine se oženio i danas živi u Americi. Majčinstvo danas Tanja navodi kao najveći uspeh u životu, te da je zbog toga presrećna uprkos svim udarcima i nesrećnim ljubavima.
Sebe je uvek potpuno davala u svim segmentima, a kako smatraju kritičari ulogama je sebe davala otkidajući komadić svoje individualnosti.
“Osobina da kažem sve što mislim, moja je različitost u odnosu na mnoge. To je navika koja ide iz kuće, način ophođenja koji nam je zadat. Imala sam svoj svet i u njemu sam uvek obarala ruke s jačima, nikada sa slabijima. Roditelji su nas učili da misli iskazujemo argumentovano, pa ako je naš argument valjan i jači, mi bismo pobedile. Isto sam radila ja sa svojom decom, ali pošto sam ih odgajila sama, oni su bili u prednosti i pobeđivali me. S druge strane, naučili su da jedno drugom drže stranu, budu ujedinjeni u stavovima i to je jedna od najvažnijih stvari koju su poneli iz kuće” rekla je ranije za „Gloriju“.
Mogla je da bira muškarce, ali se vodila emocijama koje su brzo prelazile u prijateljstvo. Kaže da nije imala sreće kada je emotivni život u pitanju.
“Zaljubljivala sam se strahovito, ali nisam imala sreće. Bog mi nije dao talenat da napravim veze, umela sam samo da budem prijatelj. Drugo, imala sam primer svojih roditelja, ništa ispod toga mi nije bilo dovoljno dobro” prisećala se Tanja i momenta kada joj je legendarni Bogdan Tirnanić jednom rekao: „Pola Beograda je zaljubljeno u tebe, a ti sediš i štrikaš!”, pričala je glumica i dodala:
“U partnerskoj ljubavi imam slabo iskustva. Ja sam zaista zaljubljena u pozorište. Jednom kad sam prosila jednog od svojih momaka, odbio me je rečima da sam ja udata za pozorište i da i ne pokušavam da se udajem. Dobro sam ga shvatila i iz toga izvukla naravoučenije. Nisam se mnogo ni petljala s tim. Celo svoje srce, svu svoju emocionalnost mogla sam da zaposlim u pozorištu i na filmu i više mi ništa drugo nije bilo ni potrebno”, ispričala je Tanja u jednom intervjuu.