Zbog situacija iz detinjstva dan-danas može da zaplače, a iako ne želi da se seća tih trenutaka, Zorica ističe da ih se ne stidi.
– Živeli smo u najvećoj bedi jer je majka imala jadnu platu. Ne postoji ništa čega bih volela da se setim iz tog perioda, što ne znači da ga se stidim. Bila sam najstarija i jedino žensko u porodici. Pošto su se moji roditelji veoma rano rastali, mama je živela u Smederevu, otac u Beogradu, a ja sam rasla okružena siromaštvom, ali i bogatstvom. Otac me je odvodio i ostavljao po nekoliko meseci kod svoje prebogate familije, samo da bi mami napakostio. Kod njegovih sam živela kao bubreg u loju, nosila najbolju odeću, jela najfiniju hranu…Posle određenog vremena mama bi dolazila po mene da me vrati kući, a ja sam je tada najviše mrzela, jer me je vraćala u siromaštvo – rekla je Zorica jednom prilikom za medije.
Kako je isticala, tada je želela da je mama ostavi kod tate da uživa u izobilju, a sa suzama u očima prisetila se kada je majka došla po nju sa najjeftinijim grožđem, a Zorica, koja je kod oca jela krupne grozdove, bacila je ponuđeno voće.
24sedam.rs

