Tri godine je prošlo od smrti legendarnog glumca, Nebojše Glogovca, koji je preminuo nakon teške bolesti.
Nebojšina supruga, Milica, je tokom bolne selidbe pronašla njegovu svesku sa crtežima i poezijom. Voleo je da crta, da piše poeziju, kao i poruke u stihu. Njegovi bližnji i dan danas čuvaju poruke koje im je slao. Kako svi kažu, bio je Šekspir SMS-ova.
Jedna od pesama koja je sada prvi put ugledala svetlost dana, objavljena je u „Nedeljniku“.
Reči pesme imaju jaku sentimantalnu vrednost, a u nastavku je možete pročitati u celosti:
Tužno pozorište
Imam tužno pozorište.
Oko jastuka sa loše nacrtanim cvećem.
Sa zidova još cure nečije suze.
Između crno-belog i kolora.
Jedan reflektor.
Jedan gledalac.
Mnogo glumaca. Mnogo.
Par iskrenih. Sa osmehom
I suzom.
Ali gledalac se zaneo,
pa zaboravio da tapše.
Sad sedi sam.
Zatvara oči
i predstava se nastavlja.
Na tren vidi njihove ruke
odozgo. Prema njemu.
Igra se njima.
Igraju se.
Smeje se jako
kao nikad.
Tresu se suze na zidovima.
Oseća ritam i dah na vratu
I Sunce u stomaku
I svetlo u glavi.
Vrisak.
I mir.
I mir.
Nema aplauza.
Otišao je poslednji gledalac.
N. G.

